Kriptologija (grč. κρυπτός, kryptós - skriven + λόγος, logos - znanje, nauka) je nauka koja se bavi izučavanjem i definisanjem metoda za zaštitu informacija (šifrovanjem) i izučavanjem i pronalaženjem metoda za otkrivanje šifrovanih informacija (dešifrovanjem). Kriptologiju možemo podijeliti na tri oblasti: kriptografiju, kriptoanalizu i steganografiju.
Otkad postoji prenos informacija, postoje i ljudi koji se trude da te informacije saznaju iako iste njima nisu namijenjene. Bakice koje vire sa prozora posmatrajući ulicu i katkad prisluškujući razgovore, lik koji smara pa želiš da izbjegneš sa sazna da izlazite u klub, neprijatelj u ratu... Sve tu to potencijalne prijetnje koje bi, ukoliko bi doznale informacije koje pokušavate da prenesete, bile kobne po vaše planove. Zato je tu kriptolgrafija - oblast kriptologije koja se bavi metodima očuvanja tajnosti informacija. Kada se lične, finansijske, vojne ili informacije državne bezbijednosti prenose sa mjesta na mjesto, one postaju ranjive na prisluškivačke taktike. Ovakvi problemi se mogu izbjeći kriptovanjem (šifrovanjem) informacija koje ih čini nedostupnim neželjenoj strani. Šifra i digitalni potpis su kriptografske tehnike koje se koriste prilikom šifrovanja. Osnovni element koji se koristi naziva se šifarski sistem ili algoritam šifrovanja. Svaki šifarski sistem obuhvata par transformacija podataka, koje se nazivaju šifrovanje i dešifrovanje. Šifrovanje je procedura koja transformiše originalnu informaciju (otvoreni tekst) u šifrovane podatke (šifrat).
Kada je pismo postalo sredstvo komunikacije, pojavila se potreba da se neka pisma sačuvaju od tuđih pogleda. Tada je i kriptografija ugledala svjetlost dana. Od samog početka, enkripcija podataka koristila se prvenstveno u vojne svrhe. Jedan od prvih velikih vojskovođa koji je koristio šifrovane poruke bio je Julije Cezar. Naime, kada je Cezar slao poruke svojim vojskovođama, on je te poruke šifrovao tako što su sav ili pojedina slova u tekstu bila pomerana za tri, četri ili više mesta u abecedi. Takvu poruku mogli su da dešifruju samo oni koji su poznavali pomeri za pravilo. Poznata Cezarova izjava prilikom prelaska Rubikona u šifrovanom dopisivanju glasila bi: fqkf ofhzf kyz. Pomicanjem svakog slova za šest mjesta u abecedi lako se može pročitati pravi smisao poruke: Alea iacta est (kocka je bačena).
Ipak, ukoliko smo mi bakica koja stoji na prozoru/ortak koji smara/neprijatelj, moramo biti spremni na sve kako bismo doznali informacije! Zato je tu oblast kriptologije koja se naziva kriptoanaliza. Kriptoanaliza (od grčkog kryptós (skriveno) i analýein (razmrsiti)) predstavlja proučavanje metoda za saznavanje šifrovanih informacija, bez posjedovanja tajnih podataka koji su obično potrebni da bi se pristupilo tim informacijama. Ovo obično podrazumijeva pronalaženje tajnog ključa. Netehničkim izrazima, kriptoanaliza je praksa razbijanja šifara.
Ukoliko želimo da budemo malo suptilniji i da bez imalo problema prešaltamo bakute, najbolje je da upotrijebimo steganografiju. Steganografija je tehnika skrivanja tajnih poruka na takav način da niko osim predajne i prijemne strane nije svestan postojanja komunikacije. Skrivanje poruka se temelji na prerušavanju poruke unutar slike, filmova i teksta. Osnovna prednost steganografije u odnosu na kriptografiju je činjenica da poruke ne privlače pažnju na sebe. Tako da, ako umjesto da vičemo preko ulice, napravimo dimne signale dimom iz cigarete, prijemna strana će ukapirati šta želimo da kažemo a bakice neće imati pojma da se izvršava bilo kakav transfer informacija i vratiće se heklanju. Ili kovanju zlokobnih planova. Masoni su svuda, šta da se radi. Džoni out.
 |
| WTF IS THIS? |
Otkad postoji prenos informacija, postoje i ljudi koji se trude da te informacije saznaju iako iste njima nisu namijenjene. Bakice koje vire sa prozora posmatrajući ulicu i katkad prisluškujući razgovore, lik koji smara pa želiš da izbjegneš sa sazna da izlazite u klub, neprijatelj u ratu... Sve tu to potencijalne prijetnje koje bi, ukoliko bi doznale informacije koje pokušavate da prenesete, bile kobne po vaše planove. Zato je tu kriptolgrafija - oblast kriptologije koja se bavi metodima očuvanja tajnosti informacija. Kada se lične, finansijske, vojne ili informacije državne bezbijednosti prenose sa mjesta na mjesto, one postaju ranjive na prisluškivačke taktike. Ovakvi problemi se mogu izbjeći kriptovanjem (šifrovanjem) informacija koje ih čini nedostupnim neželjenoj strani. Šifra i digitalni potpis su kriptografske tehnike koje se koriste prilikom šifrovanja. Osnovni element koji se koristi naziva se šifarski sistem ili algoritam šifrovanja. Svaki šifarski sistem obuhvata par transformacija podataka, koje se nazivaju šifrovanje i dešifrovanje. Šifrovanje je procedura koja transformiše originalnu informaciju (otvoreni tekst) u šifrovane podatke (šifrat).
Kada je pismo postalo sredstvo komunikacije, pojavila se potreba da se neka pisma sačuvaju od tuđih pogleda. Tada je i kriptografija ugledala svjetlost dana. Od samog početka, enkripcija podataka koristila se prvenstveno u vojne svrhe. Jedan od prvih velikih vojskovođa koji je koristio šifrovane poruke bio je Julije Cezar. Naime, kada je Cezar slao poruke svojim vojskovođama, on je te poruke šifrovao tako što su sav ili pojedina slova u tekstu bila pomerana za tri, četri ili više mesta u abecedi. Takvu poruku mogli su da dešifruju samo oni koji su poznavali pomeri za pravilo. Poznata Cezarova izjava prilikom prelaska Rubikona u šifrovanom dopisivanju glasila bi: fqkf ofhzf kyz. Pomicanjem svakog slova za šest mjesta u abecedi lako se može pročitati pravi smisao poruke: Alea iacta est (kocka je bačena).
Ipak, ukoliko smo mi bakica koja stoji na prozoru/ortak koji smara/neprijatelj, moramo biti spremni na sve kako bismo doznali informacije! Zato je tu oblast kriptologije koja se naziva kriptoanaliza. Kriptoanaliza (od grčkog kryptós (skriveno) i analýein (razmrsiti)) predstavlja proučavanje metoda za saznavanje šifrovanih informacija, bez posjedovanja tajnih podataka koji su obično potrebni da bi se pristupilo tim informacijama. Ovo obično podrazumijeva pronalaženje tajnog ključa. Netehničkim izrazima, kriptoanaliza je praksa razbijanja šifara.
Ukoliko želimo da budemo malo suptilniji i da bez imalo problema prešaltamo bakute, najbolje je da upotrijebimo steganografiju. Steganografija je tehnika skrivanja tajnih poruka na takav način da niko osim predajne i prijemne strane nije svestan postojanja komunikacije. Skrivanje poruka se temelji na prerušavanju poruke unutar slike, filmova i teksta. Osnovna prednost steganografije u odnosu na kriptografiju je činjenica da poruke ne privlače pažnju na sebe. Tako da, ako umjesto da vičemo preko ulice, napravimo dimne signale dimom iz cigarete, prijemna strana će ukapirati šta želimo da kažemo a bakice neće imati pojma da se izvršava bilo kakav transfer informacija i vratiće se heklanju. Ili kovanju zlokobnih planova. Masoni su svuda, šta da se radi. Džoni out.
Нема коментара:
Постави коментар