S obzirom na to da radimo na popularizaciji nauke među mladima na našim prostorima, kakav bismo naučni blog bili ukoliko ne bismo pisali o Petnici? Da ne dužim previše sa uvodom i smišljanjem duhovitih opaski. Pređimo na stvar.
Istraživačka Stanica "Petnica" (u daljem tekstu ISP) je samostalna i nezavisna organizacija koja se bavi razvojem naučne kulture, naučne pismenosti i obrazovanja. Aktivnosti ISP su najvećim dijelom usmjerene na mlade - učenike i studente, kao i na obuku nastavnika u novim tehnikama, metodama i sadržajima u oblasti nauke i tehnologije. Programi ISP obuhvataju širok spektar oblasti i disciplina u okviru prirodnih, društvenih i tehničkih nauka... Mislim da je dosta formalnog pisanja, sve to inače možete naći na zvaničnom ISP sajtu. Poenta ovog teksta jesu iskustva iz prve ruke, pisana od strane autora tj. mene, koji sam i sam polaznik ISP-a.
Istorija
Dobro, svi ćete se složiti da se mora ubaciti malo istorije. Kako kažu, "Istorija je učiteljica života", ili kako već. Elem, ISP je osnovana 1982. godine od strane grupe mladih istraživača, nastavnika i studenata nezadovoljnih generalnom situacijom u obrazovanju. ISP je bila prva nezavisna obrazovna organizacija u tadašnjoj Jugi. Ubrzo je postala cijenjeni centar naučnog obrazovanja, podsticanja mladih talenata, mjesto za upoznavanje novih ljudi, igranje "Mafije" do zore, područje sa najviše ljudi sa podočnjacima po metru kvadratnom, ali i sa osmjehom na licima kako u zemlji i u svijetu. Čak ni predstojeći rat, sankcije, hiperinflacija i slične nedaće nisu uspjele da poljuljaju entuzijazam petničara, koji su nastavili da održavaju rad u stanici i koji su nastojali da i kroz ta teška vremena sačuvaju njen ugled. Naravno, nastavili su i da igraju "Mafiju" do zore.
Tokom dvije i po decenije razvoja i rada, ISP je uspješno organizovala preko 2 500 kurseva, kampova i seminara na kojima je učestvovalo više od 40 000 učesnika i oko 6 000 predavača. Morate priznati, to je veoma impresivno.
 |
| Na šta vas asocira logo? Ni na šta? Upravo tako! Urađen je bez nekog posebnog značenja. Tako jednostavan, a opet tako jedinstven! |
Istraživačka Stanica "Petnica" (u daljem tekstu ISP) je samostalna i nezavisna organizacija koja se bavi razvojem naučne kulture, naučne pismenosti i obrazovanja. Aktivnosti ISP su najvećim dijelom usmjerene na mlade - učenike i studente, kao i na obuku nastavnika u novim tehnikama, metodama i sadržajima u oblasti nauke i tehnologije. Programi ISP obuhvataju širok spektar oblasti i disciplina u okviru prirodnih, društvenih i tehničkih nauka... Mislim da je dosta formalnog pisanja, sve to inače možete naći na zvaničnom ISP sajtu. Poenta ovog teksta jesu iskustva iz prve ruke, pisana od strane autora tj. mene, koji sam i sam polaznik ISP-a.
Istorija
Dobro, svi ćete se složiti da se mora ubaciti malo istorije. Kako kažu, "Istorija je učiteljica života", ili kako već. Elem, ISP je osnovana 1982. godine od strane grupe mladih istraživača, nastavnika i studenata nezadovoljnih generalnom situacijom u obrazovanju. ISP je bila prva nezavisna obrazovna organizacija u tadašnjoj Jugi. Ubrzo je postala cijenjeni centar naučnog obrazovanja, podsticanja mladih talenata, mjesto za upoznavanje novih ljudi, igranje "Mafije" do zore, područje sa najviše ljudi sa podočnjacima po metru kvadratnom, ali i sa osmjehom na licima kako u zemlji i u svijetu. Čak ni predstojeći rat, sankcije, hiperinflacija i slične nedaće nisu uspjele da poljuljaju entuzijazam petničara, koji su nastavili da održavaju rad u stanici i koji su nastojali da i kroz ta teška vremena sačuvaju njen ugled. Naravno, nastavili su i da igraju "Mafiju" do zore.
 |
| Once upon a time, there was a science center called Petnica... |
Tokom dvije i po decenije razvoja i rada, ISP je uspješno organizovala preko 2 500 kurseva, kampova i seminara na kojima je učestvovalo više od 40 000 učesnika i oko 6 000 predavača. Morate priznati, to je veoma impresivno.
Mislim da sam pričao o istoriji možda malo previše
za moj ukus (pa i za ukus većine vas). Nadam se da mi se istoričari, kojih
inače ima mnogo u Petnici, neće naljutiti. Let's move on to the more
interesting part.
Polaznici
Ko se može prijaviti za ISP? SVAKO! Već svi znamo dobro poznate priče: štreber, nolajfer, i slične gluposti. Sve je to: netačno. Samo je bitno da si dovoljno zainteresovan da učiš neke nove, zanimljive stvari i da se malo dodatno angažuješ (i naravno da blejiš na pečurci, u bifeu, na klupama u pauzama, da igraš "Mafije" do zore, itd. Ali o tome više u daljem tekstu). Ne postoje situacije u kojima bi te ljudi mogli etiketirati kao štrebera. Eventualno ukoliko spavaš više od jednog sata noću. A to je manje-više nemoguće, zbog svih kul stvari koje se konstantno dešavaju oko tebe.
Gdje se nalazi Petnica?
Več počinjem da ličim na brošuru koju polaznicima poslali ove godine zajedno sa pozivom za seminare. Ali ti, ukoliko čitaš ovo, vjerovatno nisi bio u Petnici, tako da nemaš pojma o čemu govorim. Što implicira da mogu da nastavim bez straha da će ti postati dosadno. ISP se nalazi u istoimenom selu (mislim, sigurno se selo ne zove "Istraživačka Stanica Petnica", već samo Petnica, ali šta znam ja ko sve čita ovaj blog...). Mogu zamisliti šta vam prolazi kroz glavu kad kažem "selo". Ali u njemu se nalazi Istraživačka Stanica. Istraživačka Stanica na selu, kako to može da ne bude kul?! Dobro, da ne idem predaleko, to je više predgrađe, ali jači ustisak ostavlja neki takav selo/nauka kontrast. Nalazi se 7km od Valjeva. U blizini stanice nalazi se Petničko jezero koje je, malo je reći, predivno. Posebno ukoliko ga posjetite u svitanje, kao što smo mi radili. Naravno, posjeta jezeru i uglavnom izlazak van kruga stanice bez pratnje/dozvole rukovodioca programa je strogo zabranjena. To je veoma "logično" pravilo, onaj ko ne smatra to pravilo razuminim i ne treba da dolazi u ISP. Takođe, u neposrednoj blizini ISP-a nalazi se Petnička pećina, o kojoj ne mogu ništa reći iz prve ruke jer nikad nisam bio tamo, ali ukoliko ste geolozi/areholozi/arheobiohemičari ili tako ti likovi koji vole da kopaju nešto, sigurno ćete je posjetiti. Ljudi su mi pričali da je predivno a ujedno i opasno mjesto. Opet, mogu vam samo reći da više o pećini potražite ovdje. Par kilometara jugozapadno od ISP-a nalazi se klisura rijeke Gradac. Može se opisati samo jednom riječju - LJEPOTA. Tokom ljeta se organizuju šetnje u prirodi u blizini rijeke i u okoliki stanice, što je jedno fantastično iskustvo.
Nedaleko od ISP-a, nešto jače od pola kilometra, nalazi se rekreativni centar. Mada odlazak tamo teško da je moguć, iz više razloga (jedan od njih je taj što radi onako random, nije konstantno otvoren niti ima neki određeni vremenski raspon).
Krug stanice
Tvrdim da bih (samo kada bi mi neko to omogućio) živio u Petnici, tj. u krugu stanice. Znam da je ovo subjektivno mišljenje i tako te neke zavrzlame, ali krug ISP-a je čarobno mjesto. Ne ono kao Narnia, Narnia je smor u poređenju sa ISP-om. Also, subjektivno mišljenje 98,87% ljudi koji su bili u Petnici (a sad skroluj gore, vidi koliko je polaznika prošlo kroz stanicu, pa izračunaj koliko je to ljudi reklo brojčano) je identično mojem. Tako da... Ne treba ništa više da kažem. Mada nije na odmet, eto radi jačeg utiska. Dakle, zgrada u koju će vas prvo uvesti ako dođete u ISP jeste zgrada (za koju vam neću otkrivati kako je zovu, tj. skraćenicu koju ima, neka makar nešto ostane tajna. Pa ako vam se svidi ono što piše u ovom tekstu, možda ćete biti motivisani da se prijavite i sami saznate) u kojoj se nalaze sobe u kojima mlađani polaznici spavaju (čitaj: u kojoj drže kofere, jer ko još spava u Petnici?!), kao i saradnici/rukovodioci. Izgleda fantastično, u staklu, sa visokim (VISOKIM!) plafonom. U njoj se takođe nalaze računarska radionica i neka prostorija u kojoj rade arheobiohemičari/arheolozi/šta god (i u kojoj ima kostur iskopan negdje blizu Petnice koji datira nemam pojma od kad, odavno uglavnom, KOLIKO JE TO KUL!), na -1 nivou koji podsjeća na headquarters ogranka CIA-e u seriji "Alias".
Usko povezano sa prethodno opisanom zgradom jeste zdanje u kojem se nalazi veći dio radnog prostora, tj. "učionica" (mrzim da termine iz škole vežem za ISP) koju su veoma high tech opremljene (Flat-screen TV, projektori, računari itd.), i meni omiljeni "izum" - interaktivna tabla. (Umjesto na platno, slika je projektovana na tablu, tako da se može vršiti "interakcija" sa slikom, dopisivati/docrtavati markerom i sl.)
Najzanimljivije zdanje (makar meni) jeste zgrada koja se nalazi istočno od prve navedene. Ima par nivoa i na svakom se može naći nešto fascinantno. Nespretnim ljudima ne preporučujem da ulaze tamo jer je na svakom koraku neki komad high tech gadgeta koji mogu srušiti. Tu se nalazi i jedna awesome prostorija, ekvivalent onoj "Sobi po potrebi" iz Harija Potera (Garija što bi rekli braća Rusi), gdje se nalazi sve i svašta. Magneti, mali kompasi, nekakva mrežasta kreacija štampana 3D štampačem, mašina za pravljenje dima za nastupe, šipke i letve raznih dimenzija i mnogo mnogo interesantnih stvari koje Bog zna šta traže tu. U toj zgradi su inače ljudi sa primijenjene fizike i elektronike, geografi, ko već, ne mogu baš sad da se sjetim. Ali kad se sjetim (ili mi neko jednostavno kaže), updateovaću tekst.
Kad sam već počeo sa građevinama namijenjenim prvobitno za prakticiranje nauke, sa jednom takvom građevinom ću i završiti. Kakva bi Istražvačka stanica bila Petnica kada ne bi imala biblioteku? I to kakvu biblioteku! Preko 40 000 knjiga, časopisa i sl., računari na kojima možete tražiti potrebnu literaturu (i koji imaju MAC OS, pa ko nije do dolaska u ISP imao priliku da koristi MAC OS, eto prilike. A piece of advice: nemojte da se nervirate previše ako zbog negativnog transfera u učenju, kako braća psiholozi kažu, ne budete mogli da se naviknete na komande mišem. Sve se to brzo uči. Ili ne.) Inače, s obzirom na to da je biblioteka ogromna, ne preporučujem da tražite nešto samo, već jednostavno pitajte bibliotekarku/bibliotekara, ko se zadesi od njih dvoje. Veoma su ljubazni i tu su da vam pomognu šta god vam treba, ne samo ako su knjige u pitanju.
"Do naučničkog srca - preko stomaka!" - to je izgleda deviza osoblja u kuhinji ISP-a. Hrana je fantastična (osim nekog lisnatog čuda koje ponekad zapadne za večeru, pa ja budem razočaran). Tu se nalazi prostorija za obedovanje, jedno veoma prijatno mjesto. A svako je mjesto prijatno kada ima dobre hrane u blizini. U sklopu tog zdanja je i bife, u kojem možete, naravno, kupiti grickalice i sok, ili se nalivati kafom kao nenormalni što je jedan od preduslova da ostanete budni. U suprotnom nećete moći da ispratite sve kul stvari koje se dešavaju oko vas, kako rekoh negdje iznad. (Preporuka autora: Ness 3 in 1 sa 3 kesice šećera i jednim RAHATLOKUMOM. Jes' da me zbog ovoga svi ljudi u stanici smatraju za nenormalnu osobu, ali šta ću, coffee is one bitter motherfu*ker).
I naravno, dvorište. Travnjaci (koji se, naravno, SMIJU gaziti), mali teren za upražnjavanje svih vrsta sportova koji nam mogu pasti na pamet (najčešće fudbal, odbojka, badminton, ali ni ragbi nije isključen), tribine, stolovi, pečurka, klupice, zemaljska kugla koja rotira i sl.; sve se to nalazi u dvorištu. I sve to je tako pre-effin'-divno.
U krugu ISP-a takođe postoji i crkva Uspenja Bogorodice, koja je inače jedna od značajnih znamenitosti Valjeva i Srbije.
Šta se radi u svim tim silnim zdanjima?
Again, ne'am pojma ko sve čita blog, pa ću na početku reći: u zgradi koja sadrži kuhinju i prostor za obedovanje se obeduje. Iliti jede, kako 'oćete. U biblioteci se čitaju knjige i traži se literatura potrebna za naučne radove, ili jednostavno, da se polaznici zabave saznajući nove informacije ukoliko im je dosadno. Šalim se, naravno. U ISP-u NIKAD nije dosadno!
Sav taj silni radni prostor služi, naravno, za rad. Predavanja, prezentacije, izlaganje radova, vršenje nekih sitnijih eksperimenata (oni malo komplikovaniji/opasniji se naravno vrše u laboratorijama i prostorijama specijalno predviđenim za takav vid naučnog rada), igranje društvenih igara u sitnim noćnim časovima kada se predavanja završe, sviranje gitare/klavira...
Napolju se često, kada je lijepo vrijeme, održavaju predavanja. Takođe se vrše i eksperimenti, kao što je posmatranje noćnog neba teleskopom. Naravno, najčešće napolju i biva najbolja zabava; jutarnja gimnastika, malo sporta u kratkim pauzama,"gluvarenje" na klupicama i tribinama u kasnim noćnim časovima... Muy interesante.
Da sumiramo: sve to što se dešava u prostorijama stanice/dvorištu jeste skup kreativnih načina kojima nas saradnici podstiču da istražujemo, uče nas kako da budemo samostalni u tome što radimo, podučavaju nas najboljim metodama i pomažu nam da nađemo način da u svemu istrajemo. U Petnici nema kurikuluma koji svi moraju da prođu, niti rezultata koje svi moraju da ostvare. Svaki polaznik u Petnici ima svoja interesovanja, želje i ambicije. To se veoma cijeni. Svako dobija svoj problem i pokušava da iz njega izvuče najviše.
Na kraju seminara, obično, polaznicima se daje zadatak da urade neku prezentaciju na temu koja se obrađivala tokom vremena provedenog u ISP-u, čisto da bi polaznik provjerio do kojeg je stepena znanja došao. Taj dio seminara je naročito zanimljiv jer tada svi mogu da vide sopstveni napredak.
Jedna od najvećih moći ISP-a jeste ta da posle jednog, eventualno dva seminara, iskristalisaćete čime u životu želite da se bavite. Ako ste neodlučni oko budućeg životnog poziva, just come to ISP.
Elem, ukoliko već želite da se bavite naukom, nije fora da vam ja to opisujem u jednom veoma skromnom tekstu s obrizom na to koliko bi o Petnici imalo da se piše. (Inače, deadline za izbacivanje teksta se približava, pa nemam vremena da idem mnogo u širinu. Još važnije, onda bi vam sigurno postalo dosadno). Ovako, u grubim crtama, sasvim je dovoljno za sad.
A šta radimo u slobodno vrijeme?
Pominjao sam prethodno u tekstu (doduše ne baš precizno i opširno) o aktivnostima koje se upražnjavaju u slobodno vrijeme. Da se razumijemo: u Petnici je najvažniji rad i zalaganje. Jedan od ciljeva je da se ostavi što manje slobodnog vremena, tek toliko da se polaznici mogu malčice "odmoriti" od napornog programa. (Koji je, btw, strašno zanimljiv, tako da sam iz tog razloga "odmaranje" napisao pod navodnicima.) Predavanja obično traju dugo, a pauze nisu duže od 10, maksimum 15 minuta. Ne služe za odmaranje u pravom smislu te riječi, (ponavljam, zato sam stavio navodnike) već služe da polaznici popiju kafu i malo se razbude nakon (najvjerovatnije) neprospavane noći, ili protegnu gornje i donje ekstremitete ukočene od bivstovanja u sjedećem položaju. Ipak, ukoliko seminar nije teorijskog već eksperimentalnog tipa, (kakav je bio moj poslednji seminar) pauze najčešće može uzimati svako za sebe, u onolikoj mjeri koliko osjeća da je potrebno.
Pisali bismo rad i radili eksperimente čitav dan. Kada bismo osjetili "umor", najčešće bismo se dogovorili i svi otišli na pauzu. Odredili bismo njeno trajanje (koje smo striktno poštovali). I onda opet nazad na posao.
Pošto je u ISP-u vrlo malo slobodnog vremena tokom dana, mi smo ga odlučili stvoriti. Naravno, to se moralo desiti na uštrb nečega; u našem slučaju: spavanja. Predavanja bi se završavala oko ponoći (ponekad bi trajala i duže) i onda bismo se skupljali u nekoj od prostorija ukoliko bi napolju bilo previše hladno, najčešće u jednoj sa velikim brojem stolica, onakvih kakve se nalaze u pozorištima. Ukoliko bi se tu zadesili gitara i neko ko umije da svira istu, što je zahtijevalo veliku količinu puke sreće i koincidencije, dolazilo bi do odlične zabave. Inače, uvijek je tu bio neko je znao i da svira klavir.
Najčešće upražnjavana društvena igra jeste bila "Mafija", ili kako god da se zove. Naš uvaženi autor, Daniel, rekao je da se ta igra zove "Grad Palermo spava", što baš nema neke logike, a ja sam inače prilično siguran da je on to sam izmislio. So we'll stick with the "Mafija". Kad sam već pomenuo, red bi bio da makar ugrubo objasnim. Radnja se odvija u nekom gradu (po Danielu - u Palermu) u kojem postoji mafija, policajac, doktor i građani. Voditelj igre (na seminaru na kojem sam ja bio su to bili saradnici Božuta i Lazar, čak su i neki megafon imali) vodi računa da sve teče regularno, govori kad će ko da dođe na red, onda mafija pokušava da poubija sav taj narod, policajac da pohvata mafiju, doktor da spasi dobre momke i sl. Nije komplikovana igra, ko je nekada igrao odmah će znati o kojoj igri pričam. Ko, pak, nije, ništa neće shvatiti dok sam ne sjedne sa hrpom ljudi i ne proba. Inače, tu igru je znalo da igra nas 30+/-10, pa bi trajalo veoma dugo i bilo very, very interesting.
Bilo dok se radi, bilo dok se slobodno vrijeme pokušava iskoristiti na valjan način, mora se desiti i koji zaljubljeni pogled i nešto slično tome. Gotovo da nema petničara koji nema neko iskustvo makar slično ovome. Ali ko je lud da ljubavi, rad o određivanju starosti univerzuma se neće sam napisati...
Doviđenja, Raju na Zemlji!
Kao što svako od nas nakon seminara mora da ide kući, tako se i vi sada morate oprostiti od ovog teksta o, kako ja volim da kažem, Raju na Zemlji. Neko ko nikada nije bio u Petnici ne može znati kakvo je to iskustvo. Ja sam pokušao što bliže da prikažem makar djelić svega onoga što se tamo dešava. Ukoliko sam uspio da vas makar malo zaintrigiram, ako sam učinio da makar izguglate riječ "Petnica" ako ne šta drugo, smatram da je moja misija obavljena. Džoni out.
 |
| Mlađani polaznici u svakodnevnim aktivnosima |
Polaznici
Ko se može prijaviti za ISP? SVAKO! Već svi znamo dobro poznate priče: štreber, nolajfer, i slične gluposti. Sve je to: netačno. Samo je bitno da si dovoljno zainteresovan da učiš neke nove, zanimljive stvari i da se malo dodatno angažuješ (i naravno da blejiš na pečurci, u bifeu, na klupama u pauzama, da igraš "Mafije" do zore, itd. Ali o tome više u daljem tekstu). Ne postoje situacije u kojima bi te ljudi mogli etiketirati kao štrebera. Eventualno ukoliko spavaš više od jednog sata noću. A to je manje-više nemoguće, zbog svih kul stvari koje se konstantno dešavaju oko tebe.
Gdje se nalazi Petnica?
Več počinjem da ličim na brošuru koju polaznicima poslali ove godine zajedno sa pozivom za seminare. Ali ti, ukoliko čitaš ovo, vjerovatno nisi bio u Petnici, tako da nemaš pojma o čemu govorim. Što implicira da mogu da nastavim bez straha da će ti postati dosadno. ISP se nalazi u istoimenom selu (mislim, sigurno se selo ne zove "Istraživačka Stanica Petnica", već samo Petnica, ali šta znam ja ko sve čita ovaj blog...). Mogu zamisliti šta vam prolazi kroz glavu kad kažem "selo". Ali u njemu se nalazi Istraživačka Stanica. Istraživačka Stanica na selu, kako to može da ne bude kul?! Dobro, da ne idem predaleko, to je više predgrađe, ali jači ustisak ostavlja neki takav selo/nauka kontrast. Nalazi se 7km od Valjeva. U blizini stanice nalazi se Petničko jezero koje je, malo je reći, predivno. Posebno ukoliko ga posjetite u svitanje, kao što smo mi radili. Naravno, posjeta jezeru i uglavnom izlazak van kruga stanice bez pratnje/dozvole rukovodioca programa je strogo zabranjena. To je veoma "logično" pravilo, onaj ko ne smatra to pravilo razuminim i ne treba da dolazi u ISP. Takođe, u neposrednoj blizini ISP-a nalazi se Petnička pećina, o kojoj ne mogu ništa reći iz prve ruke jer nikad nisam bio tamo, ali ukoliko ste geolozi/areholozi/arheobiohemičari ili tako ti likovi koji vole da kopaju nešto, sigurno ćete je posjetiti. Ljudi su mi pričali da je predivno a ujedno i opasno mjesto. Opet, mogu vam samo reći da više o pećini potražite ovdje. Par kilometara jugozapadno od ISP-a nalazi se klisura rijeke Gradac. Može se opisati samo jednom riječju - LJEPOTA. Tokom ljeta se organizuju šetnje u prirodi u blizini rijeke i u okoliki stanice, što je jedno fantastično iskustvo.
 |
| Mlađani TEH-ovci u šetnji u prirodi i moja glava u prvom planu. |
Nedaleko od ISP-a, nešto jače od pola kilometra, nalazi se rekreativni centar. Mada odlazak tamo teško da je moguć, iz više razloga (jedan od njih je taj što radi onako random, nije konstantno otvoren niti ima neki određeni vremenski raspon).
 | |
| Petnička pećina. K'o ona iz "Tom Sojera". |
Krug stanice
Tvrdim da bih (samo kada bi mi neko to omogućio) živio u Petnici, tj. u krugu stanice. Znam da je ovo subjektivno mišljenje i tako te neke zavrzlame, ali krug ISP-a je čarobno mjesto. Ne ono kao Narnia, Narnia je smor u poređenju sa ISP-om. Also, subjektivno mišljenje 98,87% ljudi koji su bili u Petnici (a sad skroluj gore, vidi koliko je polaznika prošlo kroz stanicu, pa izračunaj koliko je to ljudi reklo brojčano) je identično mojem. Tako da... Ne treba ništa više da kažem. Mada nije na odmet, eto radi jačeg utiska. Dakle, zgrada u koju će vas prvo uvesti ako dođete u ISP jeste zgrada (za koju vam neću otkrivati kako je zovu, tj. skraćenicu koju ima, neka makar nešto ostane tajna. Pa ako vam se svidi ono što piše u ovom tekstu, možda ćete biti motivisani da se prijavite i sami saznate) u kojoj se nalaze sobe u kojima mlađani polaznici spavaju (čitaj: u kojoj drže kofere, jer ko još spava u Petnici?!), kao i saradnici/rukovodioci. Izgleda fantastično, u staklu, sa visokim (VISOKIM!) plafonom. U njoj se takođe nalaze računarska radionica i neka prostorija u kojoj rade arheobiohemičari/arheolozi/šta god (i u kojoj ima kostur iskopan negdje blizu Petnice koji datira nemam pojma od kad, odavno uglavnom, KOLIKO JE TO KUL!), na -1 nivou koji podsjeća na headquarters ogranka CIA-e u seriji "Alias".
Usko povezano sa prethodno opisanom zgradom jeste zdanje u kojem se nalazi veći dio radnog prostora, tj. "učionica" (mrzim da termine iz škole vežem za ISP) koju su veoma high tech opremljene (Flat-screen TV, projektori, računari itd.), i meni omiljeni "izum" - interaktivna tabla. (Umjesto na platno, slika je projektovana na tablu, tako da se može vršiti "interakcija" sa slikom, dopisivati/docrtavati markerom i sl.)
 |
| So effin' wonderful, sunset in Petnica. |
Kad sam već počeo sa građevinama namijenjenim prvobitno za prakticiranje nauke, sa jednom takvom građevinom ću i završiti. Kakva bi Istražvačka stanica bila Petnica kada ne bi imala biblioteku? I to kakvu biblioteku! Preko 40 000 knjiga, časopisa i sl., računari na kojima možete tražiti potrebnu literaturu (i koji imaju MAC OS, pa ko nije do dolaska u ISP imao priliku da koristi MAC OS, eto prilike. A piece of advice: nemojte da se nervirate previše ako zbog negativnog transfera u učenju, kako braća psiholozi kažu, ne budete mogli da se naviknete na komande mišem. Sve se to brzo uči. Ili ne.) Inače, s obzirom na to da je biblioteka ogromna, ne preporučujem da tražite nešto samo, već jednostavno pitajte bibliotekarku/bibliotekara, ko se zadesi od njih dvoje. Veoma su ljubazni i tu su da vam pomognu šta god vam treba, ne samo ako su knjige u pitanju.
 |
| "Ko ode na ručak na vrijeme, ne boji se gladi." - Drevna petnička poslovica |
"Do naučničkog srca - preko stomaka!" - to je izgleda deviza osoblja u kuhinji ISP-a. Hrana je fantastična (osim nekog lisnatog čuda koje ponekad zapadne za večeru, pa ja budem razočaran). Tu se nalazi prostorija za obedovanje, jedno veoma prijatno mjesto. A svako je mjesto prijatno kada ima dobre hrane u blizini. U sklopu tog zdanja je i bife, u kojem možete, naravno, kupiti grickalice i sok, ili se nalivati kafom kao nenormalni što je jedan od preduslova da ostanete budni. U suprotnom nećete moći da ispratite sve kul stvari koje se dešavaju oko vas, kako rekoh negdje iznad. (Preporuka autora: Ness 3 in 1 sa 3 kesice šećera i jednim RAHATLOKUMOM. Jes' da me zbog ovoga svi ljudi u stanici smatraju za nenormalnu osobu, ali šta ću, coffee is one bitter motherfu*ker).
 |
| Kafa i lokum rahat, na svaki jedan sahat. (preporuka autora) |
 |
| Pečurka. |
Šta se radi u svim tim silnim zdanjima?
Again, ne'am pojma ko sve čita blog, pa ću na početku reći: u zgradi koja sadrži kuhinju i prostor za obedovanje se obeduje. Iliti jede, kako 'oćete. U biblioteci se čitaju knjige i traži se literatura potrebna za naučne radove, ili jednostavno, da se polaznici zabave saznajući nove informacije ukoliko im je dosadno. Šalim se, naravno. U ISP-u NIKAD nije dosadno!
Sav taj silni radni prostor služi, naravno, za rad. Predavanja, prezentacije, izlaganje radova, vršenje nekih sitnijih eksperimenata (oni malo komplikovaniji/opasniji se naravno vrše u laboratorijama i prostorijama specijalno predviđenim za takav vid naučnog rada), igranje društvenih igara u sitnim noćnim časovima kada se predavanja završe, sviranje gitare/klavira...
 |
| Radna atmosfera |
 |
| Difrakcija dlake pomoću lasera - eksperimentalni dio seminara. |
Da sumiramo: sve to što se dešava u prostorijama stanice/dvorištu jeste skup kreativnih načina kojima nas saradnici podstiču da istražujemo, uče nas kako da budemo samostalni u tome što radimo, podučavaju nas najboljim metodama i pomažu nam da nađemo način da u svemu istrajemo. U Petnici nema kurikuluma koji svi moraju da prođu, niti rezultata koje svi moraju da ostvare. Svaki polaznik u Petnici ima svoja interesovanja, želje i ambicije. To se veoma cijeni. Svako dobija svoj problem i pokušava da iz njega izvuče najviše.
Na kraju seminara, obično, polaznicima se daje zadatak da urade neku prezentaciju na temu koja se obrađivala tokom vremena provedenog u ISP-u, čisto da bi polaznik provjerio do kojeg je stepena znanja došao. Taj dio seminara je naročito zanimljiv jer tada svi mogu da vide sopstveni napredak.
Jedna od najvećih moći ISP-a jeste ta da posle jednog, eventualno dva seminara, iskristalisaćete čime u životu želite da se bavite. Ako ste neodlučni oko budućeg životnog poziva, just come to ISP.
Elem, ukoliko već želite da se bavite naukom, nije fora da vam ja to opisujem u jednom veoma skromnom tekstu s obrizom na to koliko bi o Petnici imalo da se piše. (Inače, deadline za izbacivanje teksta se približava, pa nemam vremena da idem mnogo u širinu. Još važnije, onda bi vam sigurno postalo dosadno). Ovako, u grubim crtama, sasvim je dovoljno za sad.
A šta radimo u slobodno vrijeme?
Pominjao sam prethodno u tekstu (doduše ne baš precizno i opširno) o aktivnostima koje se upražnjavaju u slobodno vrijeme. Da se razumijemo: u Petnici je najvažniji rad i zalaganje. Jedan od ciljeva je da se ostavi što manje slobodnog vremena, tek toliko da se polaznici mogu malčice "odmoriti" od napornog programa. (Koji je, btw, strašno zanimljiv, tako da sam iz tog razloga "odmaranje" napisao pod navodnicima.) Predavanja obično traju dugo, a pauze nisu duže od 10, maksimum 15 minuta. Ne služe za odmaranje u pravom smislu te riječi, (ponavljam, zato sam stavio navodnike) već služe da polaznici popiju kafu i malo se razbude nakon (najvjerovatnije) neprospavane noći, ili protegnu gornje i donje ekstremitete ukočene od bivstovanja u sjedećem položaju. Ipak, ukoliko seminar nije teorijskog već eksperimentalnog tipa, (kakav je bio moj poslednji seminar) pauze najčešće može uzimati svako za sebe, u onolikoj mjeri koliko osjeća da je potrebno.
 |
| Nekoliko mlađanih TEH-ovaca na pauzi |
Pisali bismo rad i radili eksperimente čitav dan. Kada bismo osjetili "umor", najčešće bismo se dogovorili i svi otišli na pauzu. Odredili bismo njeno trajanje (koje smo striktno poštovali). I onda opet nazad na posao.
Pošto je u ISP-u vrlo malo slobodnog vremena tokom dana, mi smo ga odlučili stvoriti. Naravno, to se moralo desiti na uštrb nečega; u našem slučaju: spavanja. Predavanja bi se završavala oko ponoći (ponekad bi trajala i duže) i onda bismo se skupljali u nekoj od prostorija ukoliko bi napolju bilo previše hladno, najčešće u jednoj sa velikim brojem stolica, onakvih kakve se nalaze u pozorištima. Ukoliko bi se tu zadesili gitara i neko ko umije da svira istu, što je zahtijevalo veliku količinu puke sreće i koincidencije, dolazilo bi do odlične zabave. Inače, uvijek je tu bio neko je znao i da svira klavir.
 | |
| Niko vam ne brani da se u slobodno vrijeme bavite naukom. Na taj način je nastala Šomijeva konsanta, djelo našeg genijalnog stručnog konsultanta Miše "Šomija" Tomana |
Najčešće upražnjavana društvena igra jeste bila "Mafija", ili kako god da se zove. Naš uvaženi autor, Daniel, rekao je da se ta igra zove "Grad Palermo spava", što baš nema neke logike, a ja sam inače prilično siguran da je on to sam izmislio. So we'll stick with the "Mafija". Kad sam već pomenuo, red bi bio da makar ugrubo objasnim. Radnja se odvija u nekom gradu (po Danielu - u Palermu) u kojem postoji mafija, policajac, doktor i građani. Voditelj igre (na seminaru na kojem sam ja bio su to bili saradnici Božuta i Lazar, čak su i neki megafon imali) vodi računa da sve teče regularno, govori kad će ko da dođe na red, onda mafija pokušava da poubija sav taj narod, policajac da pohvata mafiju, doktor da spasi dobre momke i sl. Nije komplikovana igra, ko je nekada igrao odmah će znati o kojoj igri pričam. Ko, pak, nije, ništa neće shvatiti dok sam ne sjedne sa hrpom ljudi i ne proba. Inače, tu igru je znalo da igra nas 30+/-10, pa bi trajalo veoma dugo i bilo very, very interesting.
Bilo dok se radi, bilo dok se slobodno vrijeme pokušava iskoristiti na valjan način, mora se desiti i koji zaljubljeni pogled i nešto slično tome. Gotovo da nema petničara koji nema neko iskustvo makar slično ovome. Ali ko je lud da ljubavi, rad o određivanju starosti univerzuma se neće sam napisati...
 |
| Uvijek se nađe vremena da se proslavi nečiji rođendan. A nađe se i mjesta u stomaku za koje parče. |
Kao što svako od nas nakon seminara mora da ide kući, tako se i vi sada morate oprostiti od ovog teksta o, kako ja volim da kažem, Raju na Zemlji. Neko ko nikada nije bio u Petnici ne može znati kakvo je to iskustvo. Ja sam pokušao što bliže da prikažem makar djelić svega onoga što se tamo dešava. Ukoliko sam uspio da vas makar malo zaintrigiram, ako sam učinio da makar izguglate riječ "Petnica" ako ne šta drugo, smatram da je moja misija obavljena. Džoni out.
Нема коментара:
Постави коментар